Nakon što je u Sarajevu jučer održana press konferencija na kojoj se javnosti obratio direktor Zemaljskog muzeja BiH Mirsad Sijarić i rekao kako glumci ne vrijede više od uposlenika muzeja direktor Kamernog teatra Emir Hadžihafizbegović uputio mu je otvoreno pismo ispred cijelog kolektiva, koje prenosimo u cijelosti.

"Poštovani gospodine Sijariću, direktore Zemaljskog muzeja u Sarajevu,
mi, uposlenici Kamernog teatra 55, šokirani smo i duboko povrijeđeni Vašim iznošenjem laži i mizantropijom prema glumcima i teatarskim radnicima u Kantonu Sarajevo iznešenim na vašoj pres konferenciji upriličenoj u povodu rada Zemaljskog muzeja. Kamerni teatar 55, kao i ostala pozorišta, kako u Sarajevu tako i u Bosni i Hercegovini, radi u uslovima nedostatnim i teškim. Zbog toga smo godinama primorani da neka radna mjesta, bez kojih teatar ne može funkcionirati, popunjavamo ugovorima o djelu.

Neistina koju iznosite, da Kamerni teatar 55 ugovorima o djelu isplaćuje 250.000 maraka, šalje poruku kako neke stvari iz budžeta pogrešno čitate. Radi objektivnog informiranja javnosti, objavljujemo, vrlo transparentno, koliko iz budžeta Kantona Sarajevo u Kamernom teatru 55 odlazi na plate, na struju, vodu i grijanje, na ugovore o djelu, i koliko nam malo novca ostaje da godišnje napravimo tri predstave. Također, objavljujemo i broj glumaca koji rade u Kamernom teatru 55, a nisu njegovi stalni uposlenici.

Moja želja, kao direktora, bila je da mladim glumcima otvorim vrata Kamernog teatra 55, i da igrajući u našim predstavama, budu unutar a ne van svog posla, kao i da u ovom teškom vremenu makar nešto zarade. Za taj angažman mladih ljudi nismo tražili nikakva dodatna sredstva i ti ugovori o djelu iznosili su 74.439,00 maraka, a ne 250.000,00 maraka kako vi gospodine Sijariću lažete. Uz ove 74.439,00 KM ugovorom o vežemo i dva scenska radnika, dva portira, jednu šminkericu, jednu garderoberku, jednu rekviziterku, jer nam ova radna mjesta nikada po sistematizaciji nisu do kraja popunjena.

Kako teatar da radi bez rekviziterke koja ode na trudničko bolovanje? Kako da radi bez maskerke koja je već šest mjeseci na bolovanju? Kako jedan radnik na garderobi da opslužuje 14 predstava? Je li vi to mislite da ću ja skidati „Helverovu noć“, našu čuvenu predstavu u kojoj igraju Mirjana Karanović i Ermin Bravo, da ću skidati našu kultnu predstavu koja se već trideset godina igra na našoj sceni, „Umri muški“ u kojoj igraju Senad Bašić i Admir Glamočak, da ću skidati predstavu „Naš razred“ u kojoj igraju Izudin Bajrović, Dragan Jovičić i Ermin Bravo, da ću skidati predstavu „Kad bi naglas govorili“ u kojoj igraju Dragan Jovičić, Jasna Ornela Bery, Rijad Gvozden, Dino Sarija i Igor Skvarica? Sve su to naše kolege koje su, po želji reditelja istoimenih predstava, angažirani u Kamernom teatru 55, i to je ustaljena teatarska praksa od kada pozorišta postoje. I, tako će i ostati, napadali vi i mrzili glumce i teatar, ili ne.

Od milion i osamsto dvadeset i sedam hiljada maraka koliko je Kamerni teatar 55 za 2020. godinu dobio iz budžeta, skoro 1.5 milion maraka, ili više od 80% budžeta ide na isplatu bruto plaća sa doprinosima. Za vodu, struju, grijanje, zakup prostora, jer mi smo u prostoru općine Centar kojoj plaćamo zakupninu, za putne troškove sa kojima ne možemo tri puta u toku godine otputovati relaksirano da odigramo predstavu van BiH te za nabavku materijala ide još dodatnih 190 hiljada maraka. Za produkciju tri predstave ostaje nam negdje oko 138 hiljada maraka, što je samo 7,5% od ukupnog budžeta koji Kamerni dobija. Dakle, to je prava istina o radu Kamernog teatra.

Iste probleme imaju i ostali sarajevski teatri i duboko vjerujem da će vam se i ostali direktori obratiti, obzirom da brutalno nekorektno pokušavate problem svoje ustanove rješavati preko neargumentiranih i jadnih napada na sarajevske teatre i njihove uposlenike, pogotovo glumce. Ja lično, zadnjih deset godina, pa i više, apostrofiram Zemaljski muzej kao paradigmu nebrige države za kulturni segment bosanskohercegovačkog društva. Poznate su moje izjave o teškom položaju Zemaljskog muzeja, pogotovo ona kada sam premijeru Novaliću rekao da je „važnije sačuvati Zemaljski muzej nego napraviti sto kilometara autoputa. Jer, vozićemo se modernim autoputevima a nećemo znati ni ko smo ni šta smo.“

Kao ministar kulture i sporta od 2006-2010, a o tome postoje i tragovi, slao sam desetine pisama, kako federalnoj Vladi, tako i Vijeću ministara, da se status Zemaljskog muzeja, kao i status još šest institucija kulture od državnog značaja, a koje su nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma postale ničije, što hitnije riješi. I danas mislim da te ustanove ne trebaju biti kantonalne, jer njihov status nije od kantonalnog nego od državnog značaja.

Stoga, gospodine Sijariću, prava adresa gdje sve probleme Zemaljskog muzeja trebate iznijeti, jeste Vlada Federacije BiH i Vijeće ministara. Tako će, vjerovatno, prestati vaša mržnja prema glumcima i sarajevskim teatrima koje, iako Kanton Sarajevo ima dvanaest javnih ustanova iz kulture, uvijek izuzimate kao 'ružno pače'. Sve mi ovo izgleda kao da ste nekada konkurisali na prijemni ispit iz glume na Akademiji scenskih umjetnosti, a koji niste položili.

Kamerni teatar 55 je u zadnjih pet godina napravio ogroman iskorak, kako u kvalitetu predstava tako i u promjeni vizuelnog identiteta i osnovne infrastrukture unutar same zgrade. Ozbiljnim odnosom prema našoj kući, kako štednjom, kako dobrim menedžerskim potezima, uspjeli smo, bez budžetskog novca uraditi nekoliko kapitalnih projekata unutar kuće. Austrougarske mokre čvorove zamijenili smo modernim i novim, zahvaljujući našim prijateljima iz Tike, promijenili smo sve prozore na zgradi, a koji su datirali iz II svjetskog rata, nabavili smo novi svjetlosni pult, obnovili našu galeriju i klub, na ulaznim zidovima kroz fotografije ispričali historiju Kamernog teatra 55, uspostavili, sada već regionalno prepoznatljivi teatarski festival „Dani Jurislava Korenića“, otkupili franšizu prikazivanja u Kamernom teatru 55, putem direktnog signala, opere iz Metropolitana u New Yorku, prvi u državi Bosni i Hercegovini počeli raditi predstave za slijepa i slabovidna lica, zajedno sa Američkom ambasadom organizirali školu glume u Srebrenici, radili promocije knjiga i druge programe primjerene jednoj takvoj sarajevskoj sceni, dijelom gore pobrojanog bili su uključeni svi uposlenici Kamernog teatra 55. Uz sve to, u zadnje četiri i pol godine, koliko sam direktor Kamernog teatra 55, a naravno i igram na njegovoj sceni, Kamerni teatar 55 je na 27 festivala osvojio 98 nagrada. Da, dobro ste pročitali, gospodine Sijariću. 98 nagrada na 27 festivala, kako u Bosni i Hercegovini, tako i van nje. Mi smo ozbiljan kulturni prezent grada Sarajeva i države Bosne i Hercegovine. Neka se još neki teatar u Evropi pohvali ovakvom riplijevskom brojkom.

Ovo sam namjerno pobrojao jer vaš neprincipijelni i, sa naše strane ničim izazvan napad na Kamerni teatar 55 i ostala sarajevska pozorišta, e da bi riješili probleme Zemaljskog muzeja, gruba je podvala građanima Kantona Sarajevo koji su naši stalni posjetitelji i naša stalna publika. Tu smo, gospodine Sijariću, da Zemaljskom muzeju budemo od bilo kakve pomoći, i ako treba opet ćemo dežurati u zatvorenom muzeju ne bi li vlast natjerali da riješi njegov status. Ali, toplo Vas molimo da prestanete agitirati protiv glumaca i teatra i prestanete neistinama podizati tenzije unutar sarajevskog kulturnog kruga, koje nemaju nikakvo racionalno uporište. Vaši problemi moraju se rješavati na nivou, kako već rekoh, Federacije i Države, a ne napadom na rad sarajevskih pozorišta. No, nekada i ovakve reakcije kakva je vaša, iznjedre nešto dobro. A, to je, da građanima Kantona Sarajevo iznesemo na uvid naš rad i da vrlo transparentno pokažemo kako trošimo budžetska sredstva.

Što se tiče držanja lekcija koje, također, spominjete na vašem presu a vezano konkretno za moje ime, ja lekcije držim na sceni i ispred filmskih kamera. Ovo pismo sam napisao da ostane trag o vašim neistinama i lažima, i trijumfu jednog sjajnog sarajevskog teatra koji, po riječima mnogih ljudi iz kulture van bosanskohercegovačkog prostora, nosi onu težinu i regionalni kvalitet kakav je nekada imao Atelje 212 iz Beograda.  Preuzeti taj primat nije bilo lako, i zato idemo dalje.

Emir Hadžihafizbegović,
direktor i glumac Kamernog teatra 55 sa kolektivom"
Oznake:
Izvor: Informativa.ba,
Komentari (0)

* Sva polja su obavezna
preostalo 500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Informativa.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Informativa.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Informativa.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Ućitaj još komentara