Nejra Latić Hulusić i Sabrina Begović u filmu nagrađenom na ZagrebDoxu otkrivaju da hidžab u BiH i na Bliskom istoku nije isto

-

FOTO: (Latić-Hulusić)

Dvije propulzivne bosanskohercegovačke djevojke, Nejra Latić Hulusić i Sabrina Begović Ćorić, na upravo završenom ZagrebDox festivalu osvojile su nagradu u programu ZagrebDox Pro koja uključuje jednogodišnje mentorstvo za novi film koji razvijaju. Riječ je o filmu "Heretik" koji prati dječaka osuđenog da je sudjelovao u terorističkom napadu i koji odbija slijediti radikalni islam koji mu nameće vlastiti otac. Da će ovaj film biti prava bomba, potvrđuju sama tema i opis projekta, a i nagrada žirija koji je u priči prepoznao veliki potencijal.

Da, Nejra i Sabrina, mlade rediteljice iz Sarajeva, imaju velike apetite i glomazne ambicije koje se, prije svega, sastoje u razotkrivanju neuralgičnih tačaka bosanskohercegovačkog društva. Njihov dokumentarni film "Undercovered", koji je tema ovoga razgovora, uzburkao je mnoge duhove, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Evropi. Nejra nosi hidžab i o tome je odlučila ispričati svojevrsnu "bajku" u kojoj će razbiti mitove o ženama koje su odlučile biti pokrivene.

"Undercovered" donosi ispovijesti mladih bošnjačkih žena o njihovim odlukama da slijede islam te o naputku da kosu i tijelo skrivaju od znatiželjnih pogleda javnosti. Međutim, ono što bitno razlikuje njihove priče od priča žena s Bliskog istoka koje hidžabe moraju nositi jer im je tako naređeno, upravo je samosvojna odluka koja uključuje i bitan feministički moment. Tako Nejra i Sabrina navode kako hidžab nikako nije religijski simbol, nego osobni put prihvaćanja sebe i vlastitih stavova.

FOTO: (Undercovered)

Ali da se razumijemo, ovim filmom rediteljice su uspjele razbiti mnoge predrasude i odgovoriti na brojna pitanja koja se mnogi ne usude prevaliti preko usta. Šarmantan je to film duhovitog tona, ali nadasve ozbiljne teme, i to teme koja uzurpira duhove diljem Zapada. Nejra i Sabrina otvoreno govore o svojoj motivaciji da unose pozitivan nemir svojom umjetnošću i progresivnim političkim stavovima.

Što vas je ponukalo da snimite dokumentarni film na ovu temu?

NEJRA: Godine 2010. smo Sabrina i ja krenule na jedan festival u Evropskoj uniji. To je bilo moje prvo putovanje preko granice s mahramom na glavi. Onda je krenula ta misterija s mojom mahramom koju smo mi proživljavale prvi put otkako sam je stavila. Čudni događaji, poput privođenja na amsterdamskom aerodromu, pa do niza do tada neuobičajenih pitanja o mahrami od strane kolega i kolegica iz struke ponukali su nas da radimo film. U tom trenutku je bilo normalno za zapadni svijet da mahramu prepoznaje kao odjevni dodatak imigranatica s istoka, nikako nisu ljudi mogli shvatiti što radi na glavi jedne rediteljice. Tad smo shvatile da je vrijeme za film koji govori o predrasudama koje se vežu za pokrivene žene.

Koristile ste metodu 'making of' i uključile puno humora u 'Undercovered'. Koja je poruka tih metoda?

NEJRA: Pitanje nošenja mahrame postao je jedan vrlo ozbiljan problem kojim razni fašisti žongliraju. Nismo od toga htjeli praviti neku agresivnu i sumornu temu, upravo zato što smo stava da se na uvrede ne treba odgovarati drugačije nego lijepom riječju. Ako smo uspjele biti i duhovite u cijeloj priči, to je nama veliki kompliment kao osobama i rediteljicama.

U filmu pokušavate razbiti predrasude o ženama koje nose hidžab. Kakve su bile reakcije na film u Sarajevu i drugdje gdje je film prikazan?

SABRINA: Moram priznati da su reakcije podijeljene, ali niko nije ostao ravnodušan prema filmu. 'Undercovered' je smišljen za internacionalnu publiku, tako da u njemu ima i nekih informacija koje se u BiH podrazumijevaju, pa smo dobile reakcije da ima previše pojašnjavanja, dok nam se istodobno iz publike javlja djevojka iz Francuske koja se zahvaljuje i kaže da sad ima konkretne argumente kad se raspravlja s onima koji podržavaju zabranu nošenja hidžaba na univerzitetima.

NEJRA: Neki su nam zamjerili što ne pokrivamo priču o obaveznom pokrivanju tamo gdje je hidžab nametnut (Saudijska Arabija, Afganistan, Iran...), ali mi smo pričale zapravo priču o slobodi izbora koristeći mahramu i pokrivene žene kao motiv kroz film te znajući da je mahrama nepravedno postala baš simbolom opresije i neslobode. Mi smo pričale priču o onim ženama koje su same odlučile da je nose, priču o slobodi, a ne analizirale postotak pokrivenosti žena širom svijeta. Međutim, većina reakcija je zapravo pozitivna.

S kakvim se problemima i situacijama susreću žene u svakodnevnom životu jer su pokrivene? Kakva su tvoja iskustva, Nejra? Koje su ustvari najčešće predrasude prema ženama u hidžabu?

NEJRA: Generalni stav prema ženama koje su pokrivene je za početak da ih je neko na to prisilio, pa onda da su kao takve neslobodne da rade, promišljaju, obrazuju se i žive normalno. Imala sam niz glupih situacija, uglavnom se odnose na ljude koji ne žele pitati, nego sami zaključe da sam manje inteligentna, obrazovana ili šta već na osnovu mojeg odijevanja. Međutim, više volim isticati uvijek pozitivnu stranu priče, a to je da mi svaki put u Zagrebu u baš svakoj pekari i slastičarnoj prodavači, prije nego što upitam, kažu vrlo ljubazno da u nekom proizvodu ima alkohola ili svinjskog mesa koje ne konzumiram. To je za mene velika gesta ljudskosti i poštovanja te mi uvijek oči zarose kad se to dogodi.

Smatrate li da je po tom pitanju BiH umjerena za razliku od Bliskog istoka ili zapadnih zemalja koje zabranjuju nošenje mahrame u javnom životu?

SABRINA: Kad smo film 'Undercovered' prikazale na Filmskom festivalu u Cottbusu (to je bilo prikazivanje filma u fazi nastajanja), novinar Sueddeutsche Zeitunga je napisao da je onakav kakav je prikazan u našem filmu, islam iz Bosne i Hercegovine recept za islam u Evropi, da smo našle ključ suživota. Nama je svakodnevna pojava da se žene i djevojke pokrivaju po svojoj volji i odluci. Mi ovaj princip preporučujemo i onima koji hidžab žele nametnuti i onima koji ga žele zabraniti.

Kakvi su vaši stavovi prema dosta restriktivnom načinu gledanja na pokrivanje u Švedskoj, Francuskoj...?

NEJRA: Kompleksno je. Ti zakoni su bazirani na tezi očuvanja sekularne države i zabrane isticanja vjerskih simbola na javnim mjestima. Tako da su nekom logikom mahramu stavili na mjesto vjerskog simbola, a ona to nije. Za neke žene, koje je svojim izborom stave, ona je vjerska praksa i nama je ta zabrana slična kao da nam neko zabrani obavljanje molitve. To vam je najsličnije tražiti od časne da skine svoju odoru, a opet mi nismo zaređene. Tako da teško je to objasniti drugačije osim postaviti kontra pitanje: A kako se to danas konkretno jedna žena treba odjenuti? Što je pravilo, koliko tijela se vidi ili ne vidi te ko ga je tačno i zašto osmislio? 

Na koji način društvo može raditi na razbijanju predrasuda?

SABRINA: Važno je otvarati dijalog. Kako i u filmu kažemo, sretale smo se s mnogim pitanjima kolega iz regije, iz Europe, iz cijelog svijeta. Neka pitanja su bila duhovita, neka uvredljiva, ali pitanja nisu problem, oni koji pitaju ipak otvaraju mogućnost da saznaju nešto novo. Problem su oni koji prihvaćaju modele mišljenja bez propitivanja, ne pokušavajući ući u dijalog. Osim što je film medij u kojem smo mi svoje na svom, shvatile smo i to da je medij koji zaista otvara dijalog među ljudima.

NEJRA: Lijepim riječima, uporno i bez nerviranja, uvijek i u svakoj prilici raditi na tome da vas obični ljudi razumiju. Za početak prihvatiti da svi stavovi dolaze iz neinformiranosti nasuprot kojih imate stalnu poplavu bezobraznih dezinformacija kojima vas mediji bombardiraju.

-

FOTO: (Undercovered)

S obzirom na to da ste iznimno aktivne u promoviranju ženskih prava, kako biste opisali stanje sa ženskim pravima u današnjoj BiH? Što institucije čine kako bi se stanje promijenilo?

SABRINA: Promjene u shvaćanju prava žena i poboljšanja uloge žene u društvu odvijaju se postepeno i sporo. Naravno da su institucije i zakonodavna tijela ključni u ovom procesu, ali uz ovaj proces koji se odvija na zakonodavnom i izvršnom polju, mora se odvijati i proces promjene shvaćanja pozicije žene u shvaćanjima svakog pojedinca i pojedinke. Tradicionalno patrijarhalno shvaćanje pozicije žene u našem društvu je još duboko ukorijenjeno. Kroz umjetnost i kulturu te kroz odgovorno korištenje medijskog prostora važno je podizati svijest. To je polje našeg djelovanja i nastojimo ovu privilegiju koristiti kako bismo svijest o nepravdi i nasilju nad ženama doveli u fokus javnosti. Institucije nisu potpuno djelotvorne, socijalna zaštita u ovom dijelu Evrope nije na zavidnom nivou, ali za pojedinku svaka i najmanja podrška je važna u bolnom procesu priznavanja nepravde koja se nad njima vrši.

Na koji način se žena kao individualna osobnost može oduprijeti ponekad nebuloznim uzusima društva i politike koji ženu smještaju na 'njezino mjesto'?

NEJRA: Za razliku od nježnog pristupa prema onima koji ne znaju što je mahrama pa nekad pogriješe, oni koji ne znaju što je žena i umišljaju neka mjesta koja joj pripadaju, nisu već desetljećima zaslužili ljubaznost. Ovdje je recept radikalno neprihvaćanje ponižavanja sve dok ne dođe generacija koja će prestati umišljati da je patrijarhat Bogom dana paradigma svijeta. Na mikroplanu ne treba dopustiti da vam se na radnome mjestu obraća s 'maco' i 'mala', raspravlja o vašem fizičkom izgledu, šalje po kahve jer ste žene... Na makroplanu, otvoreno se boriti za jednakost u plaćanju, pravo na svoje tijelo...

U skladu s prethodnim pitanjima, zašto je od iznimne važnosti afirmirati ženu i njezin rad u javnosti? Imate bogato iskustvo s tim s obzirom na rad u produkcijskoj kući koju ste osnovale Hava Sarajevo.

SABRINA: Nejra i ja smo to učinile na način da smo počele od sebe, odlučile da ne čekamo da nas neko primijeti, nego da počnemo djelovati. Tako smo osnovale Hava Sarajevo, čiji primarni cilj je afirmacija žena kroz umjetnost i kulturu. Želimo pričati priče o ženama koje su inspirativne i čija životna iskustva mogu biti ohrabrenje ženama u publici. Potrebno je da žene jedne drugima budu podrška i da gradimo zajednicu u kojoj ojačavamo jedne druge. Potrebna je afirmacija kao sredstvo ojačavanja pojedinki, ali i ukupne uloge žene u društvu. Mediji igraju veliku ulogu u ovom procesu i zato mi nastojimo koristiti medijski prostor koji se, nakon što su naši filmovi izašli u svijet, otvara. Smatramo da je naša obaveza govoriti o onome o čemu se baš i ne govori, o onome o čemu postoje pogrešna shvaćanja, da razbijamo tabue i predrasude. To je jedan od koraka prema rodnoj jednakopravnosti u punom smislu te riječi.

Možete li objasniti spregu između feminizma i nošenja hidžaba, s obzirom na to da se u 'Undercoveredu' ističe da su zabrane i pogledi ispod oka bitno vezani uz slobodu žene i ženskog tijela?

NEJRA: Teza koju zastupamo kroz film je da je jedan od osnovnih postulata feminizma pravo nad svojim tijelom, što nama onda znači da imamo pravo da ga skinemo ili obučemo onako i u mjeri u kojoj mi to želimo. Opet ističemo da pokrivanje mora biti slobodni izbor žene, a nikako nametnuta praksa. Protivljenje nošenju mahrama kod žena koje to žele jeste nastojanje da je se uklopi u nečiju viziju žene i ženstvenosti danas, što je jedna šovinistička praksa, ma kako to bilo teško shvatiti.

Kakav je vaš stav o korištenju hidžaba u modnoj industriji? Je li to iskorištavanje ili je namjera ipak dobra i plemenita?

NEJRA: Super je što se konačno može kupiti odjeća koja odgovara konceptu hidžaba svuda. To je koncept odijevanja koji savjetuje naprosto da se ne bude vulgaran i da se ne ističu tjelesni atributi u odnosu na osobnost neke žene. Nije to nikakva istočnjačka uniforma u svili i kadifi. Nema ništa loše i nenormalno u tome da se u odabiru takve odjeće prate svjetski trendovi, gaji individualizam i osjećaj za estetiku. Normalno je i da svjetski poznati brendovi žele iskoristiti priliku i proširiti tržište na novu publiku. Super je što pokrivene i nepokrivene žene prave 'tutoriale' o načinima vezanja mahrama. Hidžab nije nikakva sveta relikvija ni kruna na glavi koja se ne dira. To samo znači da ja ljeti hodam dugih rukava i, kad izađem, pokrivam kosu.

Vaš film 'Mi, djeca s kolodvora Bosna' bavi se temom koja je u posljednje vrijeme aktualna u regiji. Mnogi negiraju postojanje vehabijskih komuna ili smatraju da je to samo odvraćanje od bitnih tema za bosanskohercegovačko društvo. Kakav je vaš stav i što ste htjeli prikazati filmom? U kojoj je fazi film? Kako je tekao/ili teče proces rada na filmu?

SABRINA: S ovim filmskim projektom upravo smo sudjelovale na ZagrebDox Pro radionici i 'pitching' forumu te je film dobio i novi naslov - 'Heretik', a priča filma je o sinu koji je odbio slijediti oca i njegova radikalna shvaćanja islama. Dio filma dosad je snimljen, a nakon ZagrebDox Pro otvaraju se opcije za nastavak snimanja.

Izvor: Informativa.ba, express.hr
Komentari (0)

* Sva polja su obavezna
preostalo 500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Informativa.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Informativa.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Informativa.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Ućitaj još komentara