Da su Dino Konaković i Mirsad Kukić pristupili A SDA, Hasan Čengić bi ih nakon izbora natjerao da koaliraju sa SDA-om i tako bi bili „siti vuci, i sve ovce na broju“

Nedžad Latić -

Kao uvodničar na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99", Bakir Izetbegović je priznao da su ova dešavanja u SDA-u bila davno isplanirana. Ko je još osim njega učestvovao u planiranju čistki koje su rezultirale raskolima u Sarajevu i Tuzli, nije otkrio. Međutim, upravo ta tajna krije odgovore na vrlo dramatična zbivanja unutar te stranke. I da čitaoci ne bi bili u neizvjesnosti odmah ću otkriti aktere ove velike spletke iliti ujdurme koju su kreirali Bakir Izetbegović i Hasan Čengić. Kako su to izveli?

Pukla tuzlanska halka

Prvo treba raskrinkati odnose ove dvojice najmoćnih ljudi kod Bošnjaka. Od kada je Čengić smijenjen sa mjesta zamjenika ministra odbrane, a to je učinio osobno Alija Izetbegović, a po nalogu jednog američkog diplomate, on pokušava ostvariti svoj utjecaj u vrh Stranke „iz kornera“. Kako mu to nije pošlo za rukom kod Alije tako nije ni kod Sulejmana Tihića. Zato se on opredijelio indirektno utjecati na izbor kadrova u stranci koje bi on vrbovao i preko njih ostvarivao svoju utjecaj. Potom je konstantno bio involviran u politiku Islamske zajednice na način da bi instalirao svoje ljude u Sabor, a po mogućnosti i na neku od funkcija u samom Rijasetu. Safet Softić, na primjer, jedan je od tipičnih primjera Čengićevog upliva u SDA i u Islamsku zajednicu. On je bio predsjednik Sabora u vrijeme dr Mustafe Cerića, dok je bivao i predsjednik Parlamenta Federacije BiH. Upravo Softić je pripremio teren za smjenu Cerića i dolazak Huseina Kavazovića za reisa, kao i samog Čengića za predsjednika Sabora IZ-e BiH.

Dok je Čengić bio relativno uspješan u osvajanju Islamske zajednice, to mu nije baš išlo za rukom u SDA-u. Opet je tome primjer Safet Softić. Kao što je Čengić imao svog, bar jednog, odanog čovjeka u svakom kantonalnom odboru SDA, tako je njegov glavni čovjek u TK Kantonu bio Tarik Arapčić. On je jedno vrijeme bio i premijer tog kantona, a šef njegovog kabineta bio je Safet Softić. Ako se osvrnemo na hronologiju raskola SDA koji se desio u Tuzli, uočit će se da je njegov embrio započeo u sukobu Mirsada Kukića sa Arapčićem i Softićem.  Arapčić je sin jednog od najuglednijih pripadnika organizacije „Mladi muslimani“, a Softić je po struci hodža kao i Čengić. Zato on ima još podršku u braći Osmanović, Adilu i Ismetu, koji su također hodže. A Ismet je čak bio ista generacija medrese sa Čengićem. Doda li se tome da je reis Kavazović , kao i general  Fikret Muslimović, te premijer Fadil Novalić iz tuzlanske regije, jasno je koliko je Čengić uspijevao kontrolirati političke i vjerske tokove u ovom regionu. Iako se Novalić doima da ne pripada ovoj tuzlanskoj halki, sama činjenica da mu je bliži rođak Senahid Bristrić , nekadašnji funkcioner Islamske zajednice a sadašnji ambasador u Rijadu, dovoljno govori koje su mu preporuke bile za premijersku fotelju.

Brodolom nacionalne politike

Ova operacija Čengića i Izetbegovića bila je jednostavno zamišljena po principu „hajde da se rastanemo prije izbora da bismo se opet sastali nakon izbora“. Sama činjenica da je Dino Konaković, a čak i prije njega Mirsad Kukić, bio blizu na korak da se upeca i priključi A SDA-u dovoljno govori kako su to Izetbegović i Čengić bili zamislili da se „rastanu da bi se sastali nakon izbora“.  Jer A SDA je posljednji dugogodišnji stranački reper koji je Tihićeva zaostavština nastala u sukobu njega i Čengića. Ova mala krajiška stranka je preživjela zahvaljujući Čengićevoj zaštiti. Oni su „svoju kožu“ sačuvali tako što im je bilo dozvoljeno da djeluju lokalno, ali bi zato glasali za onog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH kojeg je favorizirao Čengić. To su bili Silajdžić i Izetbegović.

Da su Konaković i Kukić pristupili A SDA, Čengić bi ih nakon izbora natjerao da koaliraju sa SDA-om i tako bi bili „siti vuci, i sve ovce na broju“.

Koliko god ovakva okrnjena SDA bila u nezavidnoj poziciji jer gubi bar trećinu izborne baze, što sigurno ugrožava i samu poziciju Bakira Izetbegovića kao lidera Stranke, mnogo veći gubitnik je Hasan Čengić. Jer Čengićeva „imperija“, koju on stvara na temeljima finansija BBI banke, imala je ambiciju da se proširi na Tuzlu, Zenicu i Bihać. Čengić je relativno uspio ostvariti prodor u Krajinu zahvaljujući kupovini dijela „Agrokomerca“ od strane „Klasa“, ali su ga Fuad Kasumović, pa sad i Mirsad Kukić bukvalno blokirali za prodor u Zenicu i Tuzlu. Nedavna informacija da se prodaju nekretnine u vlasništvu „Aerodroma Visoko“ pokazuje da je Čengić „bacio oko“ na „Aerodrom Želava“ kod Bihaća. Da je Čengić uspio ojačati A SDA pristupanjem Konakovića i Kukića, koja bi u koaliciji sa SDA eventualno formirala Federalnu vladu, sigurno bi jedan od prioriteta te vlade bio izgradnja aerodroma Želava, kao i prodaja, odnosno kupovina od strane lobija BBI banke energetskih giganata u Tuzli koje još uvijek kontrolira Kukić. Ovako je Čengić, bar za sada, ostao „kratkih rukava“, a Bakir Izetbegović...??? Niko više sa sigurnošću ne može reći šta mu je sudbina namijenila kao političaru! Jer sa njim i njegovom Strankom, u to više niko ne sumnja, Bošnjaci su doživjeli brodolom nacionalne politike. U brodolomu se spašava ko može. To je prouzrokovalo raskole od Senada Šepića do Dine Konakovića i Mirsada Kukića.

Oznake:
Izvor: Informativa.ba, The Bosnian Times
Komentari (0)

* Sva polja su obavezna
preostalo 500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Informativa.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Informativa.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Informativa.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Ućitaj još komentara