Lejla Vuković. -

Politika danas mlade ne zanima. To je očit problem zastupljen ne samo u BiH već i u drugim zemljama. Pitanje koje se nameće jest – zašto? Šta je to što mlade odvlači od zanimanja za politička zbivanja te naposljetku i vlastitog angažmana na tom izuzetno bitnom području? Aktivno ucestvovanje mladih u društvu, odnosno ucestvovanje u procesu donošenja odluka, trebalo bi biti kamen temeljac svake politike neke zemlje. Participacija mladih u tom procesu neophodna je iz razloga što osigurava kvalitetu, relevantnost i efektivnost.

Ali mlade to područje ne zanima prvenstveno zbog manjka povjerenja u vladajuće i njihovu vjerodostojnost. To se očituje u njihovu pogledu na svijet u kojem žive – politika im se čini apstraktnom, nisu informisani o gorućim pitanjima u zemlji, a najgore od svega, smatraju da ih se to uopće ne tiče. Tu dolazimo do bitne stavke u samom procesu „političkog odgajanja“ pojedinca, koji započinje obrazovanjem. Često čujemo izlizane fraze kako bi trebalo poboljšati obrazovanje, mladim ljudima omogućiti sticanje praktičnih znanja, spriječiti njihov odlazak u inozemstvo itd., ali mladi dobivaju samo puka obećanja, ne i alate da se bore za bolje sutra – a od obećanja se ne živi. Ono što je iznimno pogrešno u našem društvu, zapravo prvi korak koji obeshrabruje mlade ljude u uključivanju u politiku, jesu veze – rodbinske, političke, ma kakve god. One su primjer nezdravog sistema koji ne vodi prosperitetu kojem svi težimo, a koji u našim glavama predstavlja tako apstraktan pojam da ni sami ne znamo je li ga uopće moguće ostvariti u našoj maloj državi. Nažalost, očito nismo ni svjesni koliko to šteti našem društvu jer takav sistem neobrazovanim i podobnim pojedincima omogućuju blistavu budućnost, dok ostali svoju sreću traže najčešće u inozemstvu jer se ne mogu ostvariti u svojoj zemlji. To je najveći problem koji tišti stanovnike ove zemlje, a o kojem se javno ne govori. Dodatni problem predstavlja, a o njemu se šuti, to što očekujemo napredak. To je apsurd našega društva. Tako smo malena zemlja, a korupcija je ušla u svaki kutak našeg društva te je već prihvaćamo kao normalnu, a opet se često čudimo zašto je stanje takvo kakvo jest. Kad se ta stavka riješi, tad bismo mogli razgovarati o znatno drugačijoj situaciji te barem promjeni mišljenja mladih o politici. Prema tome, valjalo bi mladima omogućiti bolji obrazovni sistem koji bi ih motivisao na dodatno zanimanje za stvari koje ih okružuju, na veću produktivnost, a naposljetku i na kreiranje konkretnih ideja. Kod nas se obrazovanje svodi samo na teoriju koja nam nudi određena i štura znanja, bez mogućnosti provođenja istih u praksu tokom školovanja. Što je još tragičnije, nakon godina i godina odricanja, učenja, neprospavanih noći, položenih ispita, nadograđivanja znanja, mladi bivaju „nagrađeni“ stručnim osposobljavanjem kojim ih se dodatno „motivira“ tako mizernim iznosom da istog trena požale što su diplomu uopće stekli. 

I onda se svi čude tolikom odljevu mozgova, tolikoj nezainteresovanosti mladih za politiku, sveopćim nezadovoljstvom i nedostatkom motivacije, dok odgovor na pitanje zašto mlade ne zanima politika nikada nije bio jasniji.

Izvor: Informativa.ba,
Komentari (0)

* Sva polja su obavezna
preostalo 500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Informativa.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Informativa.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Informativa.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Ućitaj još komentara