-

Ovih dana iz tiska je izašla knjiga "Igrač za raju" Saše Ibrulja, mostarskog sportskog novinara sa švedskom adresom, s kojim smo tim povodom razgovarali o nogometu, sportskom novinarstvu i budućnosti najvažnije sporedne stvari na svijetu.

Za početak, recite nam nešto o vašoj knjizi?

- To je u stvari svojevrsna zbirka kolumni i priča koje sam prošle godine objavio na Telesport.hr, koje su ljudi iz Buybooka odlučili skupiti na jedno mjesto i objaviti kao knjigu. Priče su to o ljudima, mjestima i društvu generalno a ispričane kroz nogomet - kaže Ibrulj u razgovoru.

Kako ste se "zarazili" nogometom?

- Klasična je to priča o tradiciji i nogometnoj kulturi koja ipak postoji u Mostaru, bez obzira što se danas čini da mi te kulture nemamo. Doslovno je čitava porodica oduvijek bila u sportu; djed je bio nogometni sudac, otac je igrao košarku a onda i on bio savezni sudac, očeva tetka je Emira Tuce koja je bila vrhunska atletičarka i jugoslavenska rekorderka u nekoliko disciplina, Semir Tuce nogometaš… Odlasci na Veležove utakmice, odnosno utakmice svih sportskih klubova u Mostaru, bile su sastavni dio familijarne tradicije, produžetak nedjeljnog ručka na stadionu, tako da je bilo prosto nemoguće ne zaraziti se sportom i nogometom posebno.

Koliko pratite domaću ligu? Idu li stvari na bolje ili smo i dalje zaglavljeni u blatu poput onog na terenima bh. stadiona?

- Koliko god mogu. Jako volim domaći nogomet. Mislim da mi podcjenjujemo njegov potencijal, dakako ne u smislu kvalitete nego u smislu zanimljivosti. Ovo bi mogla biti izjednačena liga koja bi usto bila razvojna za mlade igrače, natjecanje u kojemu bi klubovi igrali bez ogromnog pritiska i stvarali igrače od kojih bi solidno živjeli. Međutim, mi se opterećujemo pogrešnim stvarima i klubovi životare i improviziraju. Ne mislim da je liga pretjerano napredovala, pogotovo kada je kvaliteta nogometa u pitanju. Činjenica je da i dalje ne postoji neki sistem, neki konkretan plan i program razvoja lige i nogometa generalno.

U jednoj od svojih kolumni kažete kako vam je teško pisati o domaćem nogometu i pronaći pozitivne stvari u njemu. Ima li u posljednje vrijeme išta ohrabrujuće u toj priči?

- Uvijek ima pozitivnih priča. Problem je u dvije stvari - prva je ta da su one negativne toliko dominantne da ih ne smijete zanemariti i morate stalno o njima pričati i druga, ona druga je da ne vidim nekakav plan i sistem koji bi se te negativne stvari ispravljale. Pozitivne priče su plod improvizacije, nečije upornosti, truda, a ne nešto što bi moglo postati pravilo u budućnosti i čemu bi se mogli radovati. Ipak, nema odustajanja, svi zajedno ne smijemo dozvolili da ostanemo u ovoj depresiji u koju smo evidentno upali. Moramo se boriti i stalno pisati o negativnim pojavama kako bi i pozitivne mogle doći na površinu. Recimo, ova priča s djevojkama iz U16 reprezentacije i njihovim trenerima koji uče znakovni jezik zbog svoje suigračice, to je sjajna priča koja zaslužuje pažnju svih nas.

Robert Prosinečki nedavno je imao debi na klupi reprezentacije Bosne i Hercegovine. Je li njegovo imenovanje za bh. izbornika bio dobar potez?

- To će tek vrijeme pokazati. Teško je sada govoriti, Prosinečki je relativno neiskusan trener ili mu je barem ovo najveći posao do sada i tek ćemo vidjeti kako se nosi s njim. Mislim da je ovo i dalje solidna ekipa, da ima dovoljno kvalitetu da se, uz malo sreće u ždrijebu, kvalificira na EP i da nam to mora biti imperativ. Reprezentativni nogomet potpuno je drugačiji od klupskog, najvažnije kako će se Robi prilagoditi timu kojeg ima, kako će smanjiti njegove limite i izvući najbolje što može.

Kada pričamo o budućnosti nogometa na ovim prostorima neizbježna tema je regionalna liga. Jeste li vi zagovornik takve lige? 

- Sve što bi povećalo kvalitetu nogometa je više nego dobrodošlo. Međutim, problem je što i na tu regionalnu ligu gledamo površno, hajde da je napravimo a ona će nas vratiti u 1970-e i nogomet koji se igrao u to vrijeme. A neće. Dobro planirano regionalno natjecanje bilo bi dobro za klubove, ali ne želimo opet stvoriti situaciju u kojoj za naše uvjete veliki i bogati postaju veći i bogatiji, a svi ostali propadaju do te mjere da se moraju ugasiti. Dakle, nekakvo regionalno natjecanje bilo bi zanimljivo, ali ono ne bi pretjerano promijenilo stanje u bh. nogometu, ako ne bismo napravili kompletan restart na baznom nivou. 

U svojim kolumnama govorite i o sportskom novinarstvu. Kakvo je ono danas u BiH i regiji?

- Mislim da je sportsko i novinarstvo generalno kod nas i u čitavoj regiji otprilike u istom stanju u kakvom je naše društvo. Profesija je kao i većina drugih degradirana i to zahvaljujući velikom broju faktora koji su na kraju stvorili čarobni krug iz kojeg se teško izlazi. Danas je najvažnije da imate što više klikova, a način na koji dolazite do njih je i novinarima i vlasnicima postao gotovo nevažan. U ekonomskoj situaciji u kakvoj su naši mediji novinarska neovisnost gotovo da ne postoji i nije onda ni čudo da su kvaliteta i autorski rad potpuno zanemareni i da se stvari rade površno.

Koji je, po vama, danas najveći problem nogometa? Je li to novac (na ovim našim prostorima nedostatak novca, a u najbogatijim ligama višak istog)?

- Ne bih rekao da je novac sam po sebi problem, ovo što se danas dešava je došlo kao logična posljedica evolucije nogometa koji je u međuvremenu pretvoren u snažnu industriju. Kroz sto godina smo od amaterske zabave došli do profesije u kojoj se najviše zarađuje i troši. Uostalom, i natjecanja su išla istim smjerom, od druženja i nadigravanja do nekakve "superlige" koja nas neminovno očekuje u budućnosti. Međutim, ono što jeste problem je taj ogroman jaz koji postoji između bogatih i siromašnih i koji će samo biti veći i koji između ostalog dolazi i kao posljedica pohlepe onih koji upravljaju nogometom i koji samo hoće više.

Koliko još cijene igrača mogu ići gore? Mogu li UEFA i FIFA zaustaviti tu suludu utrku?

- To je klasično pitanje ponude i potražnje. Ljudi kupuju ulaznice, kupuju TV prijenose, kupuju dresove i samim tim podržavaju klubove i njihov način rada. Vlasnici su prepoznali trenutak, iskoristili tu evoluciju i okrenuli je na svoj mlin i ono što su nekad bili navijači i aktivni sudionici u radu klubova pretvorili u konzumente koji samo traže da ih se zabavi. Dakle, cijene mogu ići gore, dok rastu cijene TV prava, ulaznica i svega onoga što okružuje samu igru. FIFA i UEFA neće, barem ne u praksi, zaustavljati tu utrku jer nikome to ne odgovara. Kod nas se na te organizacije gleda kao na nekakve spasioce i idealiste, a radi se o tipičnim birokratama koji na nogometu, ničim opravdano, zarađuju ogroman novac kroz svoje saveze, razne komisije i funkcije, upravljaju na način na koji žele a ne odgovaraju nikome osim sebi samima. 

Kritizirate FIFA-u i UEFA-u. Međutim, UEFA dijeli ogroman novac klubovima koji nastupaju u europskim kupovima. Doduše oni najbogatiji dobivaju najviše, no i mrvice koje zapadnu bh. klubove predstavljaju značajan iznos za naše prilike. Ako usporedimo stanje u nogometu s druga dva popularna momčadska sporta na ovim prostorima, košarkom i rukometom, u kojima federacije koje upravljaju tim sportovima uzimaju gotovo sav profit, a sav teret obveza prebacuju na klubove i domaće saveze, onda FIFA i UEFA ne izgledaju toliko loše, zar ne?

- Stvar je perspektive. Ne kažem da je sve što radi FIFA ili UEFA loše, daleko od toga, ali nemojte zaboraviti da se radi o, u teoriji, neprofitnim organizacijama, koje bi sav svoj novac trebali proslijediti dalje u razvoj nogometa. Za to vrijeme Gianni Infantino plaću od 2 milijuna franaka godišnje bez bonusa naziva sramotnom ponudom. Na kraju će, ako bonusi budu kao u Blatterovo vrijeme, Infantino u godini Svjetskog prvenstva zaraditi oko 18 milijuna maraka, plus plaćeni troškovi života i sve beneficije koje ima kao predsjednik FIFA, dok je Zrinjski kao prvak BiH nakon više od četrdeset utakmica u sezoni inkasirao nešto malo više od milijun maraka. Jasno, UEFA i FIFA raspoređuju ogroman novac dalje u svjetski nogomet, ali velika većina tog novca i dalje ostaje pod kontrolom onih koji odlučuju i dižu ruke za Infantina i slične, a ne u samim klubovima. Tu se vraćamo na priču o pohlepi; nikome ne odgovaraju nekakve velike promjene u nogometu, jer time gube moć, a onda i ogromnu zaradu. Ovakva situacija je idealna jer mali se zadovolje mrvicama, preživljavaju a bogati postaju bogatiji.

Zanima me vaš komentar fenomena sportskog klađenja koje buja širom svijeta, a posebice kod nas. Jesu li sportske kladionice donijele išta dobroga sportu? 

- Sportsko klađenje je na ovaj ili onaj način uvijek bilo popularno, samo je s pojavom interneta postalo lakše dostupno i ponuda danas je ogromna. Mnogo se priča o namještanjima i utjecaju kladionica na rezultate, ali u isto vrijeme nikome ne pada na pamet da limitira upliv kladionica u nogomet ili klubove; koliko je klubova čiji su sponzori ili čak direktni vlasnici kladionice? Opet se vraćamo na onaj čarobni krug, nitko ne želi industriju vrijednu milijarde eura godišnje udaljiti od nogometa ili sporta generalno. Nogomet između ostalog ovisi i o tom novcu i spreman je na kompromis.

Saša Ibrulj rođen je 1984. godine u Mostaru. Kao slobodni novinar surađivao je s mnogobrojnim medijima u regiji i inostranstvu, a stalni je suradnik zagrebačkog Telegrama, te časopisa Josimar i World Soccer. Njegove priče objavljivane su, među ostalim, i u Guardianu, ESPN-u i The Blizzardu, a prevođene su i na španjolski, talijanski, njemački, švedski, perzijski, japanski i portugalski jezik. Koautor je knjige "Zmajevi - osamnaest godina reprezentacije Bosne i Hercegovine".

Izvor: Informativa.ba, FENA
Komentari (0)

* Sva polja su obavezna
preostalo 500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Informativa.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Informativa.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Informativa.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Ućitaj još komentara