Ovaj tekst će vas iz korjena “protresti”, dati vam blagoslov i snagu da napustite sve ono što vam više ne služi i uvjeriti vas da ste dobro postupile, ako ste to možda već uradile. Jer život je samo jedan i nemate vremena da ga dajete onima koji vas povređuju i ne cijene dovoljno!

-

Zapanjen sam i inspirisan nevjerovatnom snagom i odlučnošću žena koje skupe hrabrost da napuste sve ono što im više ne služi. To može da bude biti komšija, prijatelj, učitelj, kolega, pa čak i sestra ili majka.

Često smo svjedoci njihove borbe i tuge, ponekad se i pitamo se zašto ostaju, ali takođe znamo da ne možemo da ih natjeramo da tek tako nekog napuste. Mi se nadamo da će jednog dana prepoznati svoj beskonačni potencijal, i ponekad im damo podsticaj da krenu da traže svoju sreću.

Možda je u pitanju posao, možda odnos, možda grad u kome žive, a možda ih jednostavno cjelokupan život ne ispunjava i koči ih.

Ipak, trenutak kada shvate svoj potencijal i sopstvene vrijednosti mnogo je moćniji od bilo čega sto smo mogli da im kažemo.

To je neprocjenjivo.

Ako ste ikada preispitivali svoju situaciju i pitali se da li je vrijeme za odlazak, pokušajte da razumijete šta je to presudno kada žena konačno riješi da ode i zapitajte se – da li vam bilo koja od sljedećih izjava zvuči poznato.

ZAŠTO JE OSTALA?

Nekada je bila srećna tamo gdje je bila. Bilo je beskonačno mogućnosti, živjela je duboku i moćnu ljubav, i željela je očajnički da to oživi ponovo.

Na početku, bila je divna i radosna dok su zajedno istraživali nove stvari i toliko je toga naučila o sebi. Sjećala se zabavanih stvari koje su imali i koliko je bila ispunjena. On je bio sve što je ikad željela.

Njeni prijatelji, porodica, poznanici komentarisali su koliko je sreće imala, čak su joj pomalo zavidjeli na radost koju je emitovala. I oni su željeli takav život, ili je ona bar tako mislila.

Kada su stvari počele da se mijenjaju, osjećanja rasipaju, pitala se šta je pošlo naopako. Nadala se da će se sve vratiti na staro, da će sve biti ponovo intezivno.

Bila je uznemirana, osjećala je da je ona kriva.

Mislila je da time što ostaje ona pokazuje koliko je posvećena, a i plašila se da ne ode prerano, pa da se kasnije kaje cjeli život. Čekala je da stvari krenu na bolje, vjerovala je da hoće.

Mnogo puta je analizirala – treba li možda da ode? To je bio prvi znak da je trebalo da uradi upravo to.

Ipak, ona je tražila znakove koji će joj ukazati da ostane. Hvatala se za slamku. Ponekada, kada bi bila dovoljno uporna, ona bi ih pronalazila.

Na neki način znala je da žmuri na oba oka, ali i dalje je mislila da će stvari profunkcionisati.

Na kraju krajeva, nije bilo toliko strašno, i postojalo je par dobrih stvari… Drugima je i gore, nalazila je opravdanja.
Osjetila je izvjesnu sugurnost jer zna šta očekuje, ali to ne donosi sreću.

Imala je još hiljadu razloga zašto bi bilo dobro ostati. Bila je uplašena, zabrinuta šta će sve izgubiti ako ode.
Ali, koliko će je tek koštati ako ostane?

Počela je da otkriva hrabrost i snagu u sebi, za koju je oduvjek znala da su “zakopane” negdje u njoj. Razmišljala je koliki je rizik.

Postala je umorna, poražena, ljuta… Odustala je od svoje sreće i to je bila kap koja je prelila čašu.

Razgovarala je s prijateljima i okupila ljude oko sebe. Podržavali su je, to su uvijek i radili.

Znala je koliki potencijal ima i da će je odluka da ostane povrijediti još više, možda i uništiti. Više nije osjećala krivicu da je učinila nešto loše. Jer zapravo i nije!

Dosta joj je svega, shvatila je da joj pređašnji život ne služi, tužna je i isfrustrirana.

Dala je sve dok više nije imala šta da da. Željela je da bude nasmijana i poletna, kao onda kada je sve počelo.
Znala je da je odlazak neminovan, ali nije znala kako i kada. Odugovlačila je, ujedno se pitavši šta to čeka.
Ali konačno, otišla je.

Tuge je bilo previše, stres je bio ogroman i to je stavralo ožiljke. Bilo je vrijeme da krene dalje, a ona je pronašla snagu.

Nakon odlaska, bila je preplašena. Kako će se snaći? Ko će biti bez tog dijela njenog života koji je tako dugo bio tu!

Podigla se iz pepela, skupila je hrabrost i vjerovala je u sebe. Znala je da je jaka, znala je da će preživjeti sve to na kraju. Sjetila se kako je nekada bila nevjerovatno uspješna, puna radosti i strasti prema životu.

Našla je inspiraciju u tome.

Kada je sve bilo rečeno i učinjeno, osjećaj je kao kad punim plućima udišeš svjež vazduh! I ponovo se smijala. Baš kao što je slutila da hoće.

Preživjela je i dokazala je svoju snagu. Ne drugima, već samoj sebi. Postala je svjesna koliko se žrtvovala i koliko je bila nesrećna. Život je počeo da se odvija oko nje i sreća je bila svuda.

Nije čak morala ni da je traži, sreća je pronaša nju!

Ona i dalje čuva lijepa sećanja, ali je odlučila da zaslužuje da bude bezuslovno srećna. Odlučila je da njen život prelijep i da više neće škoditi sebi ostajanjem pored nekog ili nečeg ko to ne zaslužuje…

Oznake:
Izvor: Informativa.ba,
Komentari (0)

* Sva polja su obavezna
preostalo 500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Informativa.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Informativa.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Informativa.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Ućitaj još komentara