-

Nešto prije nego što će tadašnji ministar vanjskih poslova Irfan Ljubijankić doći u Bern s ponudom da prihvatim mjesto ambasadora naše zemlje u Velikoj Britaniji, organizirali smo veliki protestni marš s mitingom protiv napada srpskih snaga na Bihać.

Pantalone i galabije

Miting je bio veliki, s mnogo ljudi, i održavao se na trgu ispred parlamenta. Već kod dolaska protestne povorke na mjesto mitinga primijetio sam da se u prvi red progurala jedna grupa mlađih ljudi sumnjivog ponašanja. Miting je otvorio predstavnik švicarskih grupa, a zatim je za govornicu izašla jedna naša djevojka koja je bila predsjednik organizacije naših ljudi u Cirihu, inače, rodom iz Sanskog Mosta.  

Njen izlazak na podij dočekan je zvižducima i povicima u kojima je dominirao zahtjev da skine šešir i zavije mahramu. Žena, koja odmalena živi u Švicarskoj se zbunila, a neki iz grupe su izašli na podij i skinuli joj šešir i prisilili je da stavi mahramu.

Sve to bilo je degutantno, a pogotovo kada se isto dogodilo i gospođi Mariji, veoma angažiranoj aktivistkinji za bosansku stvar, koja je bila također prisiljena da stavi mahramu. Napokon je došao red da govori ambasador Bosne i Hercegovine.

Kad sam izašao za govornicu, i ja sam nosio šešir koji nosim od mladosti kao najljepšu i najpogodniju kapu, a grupa ispred podija je počela vikati: „Skidaj šešir, Vlašino“. Ja sam ostao miran i kad su se umirili, očekujući da ću i ja postupiti kao dvije prethodne osobe, ja sam im odgovorio: “Jeste li se umirili? Mogu vam reći da mi možete skinuti glavu, ali šešir nikada, sram vas bilo, primitivci i nasilnici“.

Na moje riječi jedan od vođa te grupe je povikao: „Šešir je vlaška kapa i ti si Vlah“, a na to sam ja odgovorio: “Nije istina. Vlaška kapa je šubara, a šešir je kapa Tibetanaca, južnoameričkih Indijanaca i ljudi iz cijelog svijeta, dok je kapa koju vi nosite (beretka) baskijska kapa, a poznato je da su Baski u tim kapama vršili genocid nad muslimanima u Španiji. Vi nemate pojma ni o čemu i izvršavate naloge vaših nalogodavaca, ali i sramotite nas, muslimane“.

Nakon toga je jedan drugi od vođa uzviknuo: „Šešir nose Jehudije“, a na to sam reagirao kazavši: „Tačno, to nose pripadnici jedne sekte jevrejske (Hasidi), ali oni nose i pantalone, a kako vidim i vi ih nosite, pa zbog čega, kad ste tako dosljedni u mržnji na sve što drugi nose, i vi ne skinete pantalone i ne nosite galabije kao Arapi.“

Nakon toga su zašutjeli i ja sam mogao održati svoj kratki govor.

Druga stvar zbog koje sam mnogo više bio ogorčen bila je vezana za otkriće da je jedan čovjek iz naše ambasade organizirao izradu i prodaju pasoša naše zemlje, koji su tada bili veoma traženi, osobito od ljudi koji su dolazili s teritorija Savezne države Jugoslavije.

Stvar je počela tako da su iz ministarstva inozemnih poslova Švicarske uputili hitan poziv sa zahtjevom da dođe lično ambasador. Kako ja nikada nisam išao sam na takve sastanke, sa sobom sam poveo i prevodioca Harisu Reis i konzula Mehmeda Spahu.

Izvor: Informativa.ba,
Komentari (0)

* Sva polja su obavezna
preostalo 500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Informativa.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Informativa.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Informativa.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Ućitaj još komentara