Nedžad Latić -

Bošnjaci su po nagovoru SDA glasali i izab(i)rali srpske kandidate za članove Predsjedništva Biljanu Plavšić i Mladena Ivanića, potom su glasali i izab(i)rali hrvatske kandidate Matu Borasa i Željka Komšića, kao i Fikreta Abdića i Ejupa Ganića kao Jugoslovena. Zašto bi, onda, bio sporan baš Fahrudin Radončić?!

„Učinit ću sve da ni on ne bude taj. Jednostavno, ne može bošnjački član Predsjedništva BiH biti čovjek koji etnički uopće nije Bošnjak!“, zaurlao je na svom Facebook profilu načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić, prijeteći Fahrudinu Radončiću, lideru SBB-a. Na ovu prijetnju odgovorio je Omer Ćevra, u svojstvu portparola SBB-a tvrdeći da je Efendić megafon generala Fikreta Muslimovića, kojeg bije glas bivšeg zloglasnog KOS-ovog ideologa involviranog u vrh SDA.

Zar Sebija Izetbegović nije Crnogorka?!

No, ova tvrdnja zaslužila je da se o njoj odredi sama SDA, kao i mnogobrojni istaknuti pojedinci koji imaju etničko porijeklo kao i Radončić. Mislim, naravno, prije svega na Sandžaklije koji obnašaju visoke političke i državne funkcije u Sarajevu. Takva šutnja Sandžaklija je jedan fenomen koji zaslužuje posebnu saciološko-političku analizu. Vjerovatno je ovdje posrijedi poltronstvo i konformizam, jer je većina njih svoje položaje osvojila preko SDA, odnosno preko Armije BiH; poput Ganića, Čekića, Škrijelja itd., odnosno Halilovića, Drkovića, Cikotića itd. Ni jedan se Sandžaklija, na primjer, nije uspio nametnuti SDP-u. Zašto? Mislim da se ovdje više radi o mentalitetu, nego o političkom afinitetu.

Ovdje je važnije ukazati na princip, odnosno drsku ambiciju nekoga iz SDA da određuje ko jest, ili ko može biti, a ko nije i ko ne može biti Bošnjak! Vrlo lahko je dokazati licemjerstvo Efendićevog motiva da Radončić, koji nije rođen u BiH, ne može biti bošnjački kandidat za člana Predsjedništva, samom činjenicom da je Sebija Građević Izetbegović, na primjer, porijeklom iz Crne Gore, i nikad niko joj nije osporavao bilo kakva prava po osnovu etničkog porijekla. Potom, savjetnik aktualnog bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića je Muzafer Čilek, koji se odrekao svog bošnjačkog porijekla. Čilekovi su kao Sikirići živjeli u Srednjoj Bosni kada su Izetbegovići živjeli na Adi Ciganliji kod Beograda.

Što se tiče političkog profila Semira Efendića on je jedno osiono provincijsko derle i da postoji ozbiljna opozicija, već bi njegova slika osvanula na naslovnicama novina/portala sa brčićima. Ali, problem je što Efendićeva izjava koja „tukne“ na fašizam ima predtekst i kontinuitet. Naime, lider SDA je slične tvrdnje i prijetnje izgovorio u kampanji 2014. Tad je Bakir Izetbegović rekao kako ne može biti bošnjački član Predsjedništva ko ne klanja bajram i ne posjećuje turbe Alije Izetbegovića na Kovačima.

Vučić ujedinio Bošnjake

Ako se osvrnemo na vrijeme nastanka SDA, te njenih proklamacija da je to stranka svih Bošnjaka na prostorima Jugoslavije, te da ju je njen osnivač opisao kao planetarnu ideju, jer je djelovala i u dijaspori, onda je jasnije koliko su se suzili vidici i ciljevi današnjih lidera i junoša ove stranke.

Potom, baš je pitanje djelovanja SDA u Sandžaku bilo dramatično ozbiljno jer su se na tom pitanju razišli Adil Zulfikarpašić i Alija Izetbegović. Na koncu, upotrebom Sandžaklija, kao „bošnjačkih Spartanaca“, SDA je uspjela izvojevati pobjedu izborima u BiH!

Paradoksalno je da se danas Aleksandar Vučić javno hvali da je uspio dobiti najveći broj glasova u Sandžaku, dok su Bošnjaci na smrt posvađani i po vjerskoj i po političkoj osnovi da ne idu najbliži rođaci jedan drugom na dženazu. Zar ovo ne bi trebala biti najveća lekcija Izetbegoviću i Efendiću koliko su glupi i ostrašćeni u svojim političkim istupima.

Imamo i bolnije paradoksalne primjere koga su sve birali i za koga su glasali Bošnjaci, a po preporukama SDA. Tako smo glasali  za kandidate iz reda srpskog naroda za Biljanu Plavšić i Mladena Ivanića; iz hrvatskog korpusa Bošnjaci su glasali za Franju Borasa i Željka Komšića. Pa glasali smo i za nekadašnjeg Jugoslovena Ejupa Ganića. A najveći broj bošnjačkih glasova u povijesti izbornih kampanja dobio je Fikret Abdić.

Koliko god se čitaoci grstili nad ovakvim činjenicama, nećemo zbog toga završiti na stubu srama povijesti. Naprotiv, to se može gledati i sa pozitivnog aspekta jer pokazuje koliko su Bošnjaci bar bili imuni na ksenofobiju u vrijeme pogubne kuge nacionalizma koja je u ta vremena harala Balkanom. Ne mislim ja ništa dobro o Aleksandru Vučiću, ali sam jako ponosan na činjenicu da mu je jedan Bošnjak, Sandžaklija, nakon svega što je saznao o njemu, ipak dao glas i povjerenje kao predsjedniku Srbije!

Kao što me je sramota da u mojoj nekadašnjoj stranci, kroz koju smo svoj narod, kako je rekao rahmetli Alija, učili građanskim vrijednostima, „bljesnu“ profašističke eskapade poput naprijed navedenih!

 

Izvor: Informativa.ba, http://thebosniatimes.ba/
Komentari (0)

* Sva polja su obavezna
preostalo 500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Informativa.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Informativa.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Informativa.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Ućitaj još komentara