Razlika između biti živ i samo živjeti jeste u tome što neko zaista život živi, a neko dopušta da mu se život dogodi. Akteri tih stihijskih događaja prolaze kroz život, ali ništa živo ne prolazi kroz njih. Zato stalno kukaju, iako im nije ništa. Strahuju – da im slučajno nešto ne bude. Zato i nisu živi. Ovi drugi su malo ćaknuti, sa strane ogrebani, vidno ulubljeni, van vinkle, loše nacentrisani, na svoju ruku, ukratko, što bi se reklo – osim svijeta. Ali baš su zato i živi. Padaju, ustaju, opsuju, oproste, zaplaču, razbiju se, pa se sastave, uvijek tjeraju dalje, a ostaju blizu.

Ne znaju šta će biti, ali znaju da će na kraju biti dobro. Ako ne bude dobro, za njih još uvijek nije kraj. Zato se ne boje sutrašnjice. Njihova današnjica je toliko jaka da nema te neizvjesnosti koja može da ih nagriza. Oni prvi za njih misle da srljaju, da su bandoglavi, da su budale. Ne, oni se baš zato osjećaju živima. Jer ludački vjeruju da dolaze bolji dani.

Ne znaju zašto, ali znaju zašto da ne. Zato što se nema vremena za čekanje boljih dana i prilika. Zato što je sada jedino pravo vrijeme za sve. Jer znaju da je i minut poslije sada kasno za bilo šta bolje. Jer ako sada nije dobro, nikad neće ni biti. Oni prvi njih smatraju nestrpljivim, da su neiskusni, da su ludi. Ne, oni znaju da ukoliko se na put ne krene odmah, onda sigurno nije pravi.

Fotografija: Eric Johansson

Fotografija: Eric Johansson

Ne znaju kuda će, ali znaju s kim će. Jer su sva svoja odredišta oduvijek nalazili u ljudima a ne u prostorima. Jer vjeruju da sa pravim saputnikom čak i putevi bez putokaza vode na pravo mjesto. Oni prvi za njih kažu da su povodljivi, da su lakovjerni, da su naivni. Ne, oni samo znaju da su uvijek na pravom mjestu ako su pored onih koji umiju da vole, da ne osuđuju, da pomognu i da oproste. Pored takvih znaju da su na svom cilju iako se nisu makli ni korak od početka.

Ne znaju kako će, ali znaju da će. Nekako će. Jer znaju da to što žele, žele toliko čestito, jasno i čisto da nema tog uroka ni usuda koji bi to osujetili. Oni prvi njih vide kao nepromišljene, kao nezrele, kao glupe. Ne, oni se samo ne boje da naglas iznova ponavljaju svoje želje, čak ni pred onima koji im se u lice podsmijevaju zbog toga. Jer vjeruju da ako svijet ne zna za časnost, onda ni njihove želje ne treba da znaju za strah od neuspjeha.

Zato sve one koji vas zamaraju pitanjima kad ćeš, kako ćeš, zašto ćeš – pustite niz vodu. Da odu. Čak iako su možda najrođeniji. Ne dozvolite da vas uvuku u svoj svijet, onaj svijet koji je pun strahova jer u njemu ima samo pitanja a nema odgovora. Kome je život pun strahova, taj živi horor. Ako hoće s vama, pružite im ruku, ali vi nikad ne idite tamo gdje bi oni da vas svojim raciom odvedu. Vi ste odabrali drugačiji put jer oduvijek znate da jedino strijela vaše busole koju nosite u grudima uvijek zna pravi put.

Oznake:
Izvor: Informativa.ba, blogdan.rs
Komentari (0)

* Sva polja su obavezna
preostalo 500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Informativa.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Informativa.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Informativa.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.


Ućitaj još komentara